IGOR EŠKINJA

U našem društvu biti umjetnik nema težinu

RAZGOVARALA: MARIJANA MEDANIĆ; FOTO: PETAR FABIJAN

Rađa li se netko kao umjetnik?

Biti umjetnik je kombinacija urođenog interesa, unutarnjeg senzibiliteta i okolnosti u kojima neki ljudi žive. Postoje kulture u kojoj imamo sve elemente za ono što mi danas zovemo umjetnost, kao na primjer u Japanu. Unatoč tomu što do unazad 50 godina uopće nisu poznavali riječ umjetnost, oni su vrhunski estete, dizajneri, arhitekti. U svim segmentima su doveli estetiku na jednu puno višu razinu nego što je to, na primjer, u nekom našem ambijentu.

Koliko je estetika u umjetnosti važna?

Mada mi suvremenu umjetnost danas promatramo kroz prizmu koncepta ideje, aktivizma i akcije unutar društva, ona je ključna. Estetika uključuje formu, a naše djelovanje ne može biti kroz ništa drugo nego kroz formu. Zato je estetika nužan i nezaobilazan moment.

Kod umjetnosti je ipak važno u jednom trenutku kroz samostalni angažman pokušati osvojiti jedan mali komadić prostora, jednu malu mrvicu koja je autentična. U umjetnički rad unijeti osobni senzibilitet, ali unijeti i cijeli svijet koji nas okružuje. Rad treba staviti u kontekst stvarnosti.

Što je s emocijom?

Emocija je vrlo subjektivna stvar, umjetničko djelo ne mora nužno izazvati emociju. Na primjer, matematičari koji se bave racionalnim, logičkim pristupom stvarnosti mogu određene kompleksne stvarnosti sažeti u elemente koji mogu biti na razini virtuoznih umjetničkih djela koja ne moraju prvenstveno izazvati emociju, a mogu biti vrhunska umjetnička djela. Emocija po mom mišljenju nije jedino mjerilo vrijednosti, ali naravno da se ona očekuje.

Postoji li razlika između današnjih studenata i vremena kad ste se Vi opredijelili za umjetničke studije?

Što se tiče umjetničkih studija, oni su različiti po tome što je reprodukcija znanja važna samo u nekoj početnoj fazi. Proces autorskog rada počinje u trenutku kada počinjemo propitkivati stvari, a ne kada ih apsorbiramo i apsolviramo. Taj čin uključuje ogroman osobni angažman studenta koji ne može proizvesti nijedna institucija . To je konstanta i to se nije promijenilo u odnosu na nekad. Na drugim banalnim i formalnim razinama, naravno da razlike postoje. Primjerice, današnji studenti su odrasli s ekranima, u virtualnom svijetu koji je drukčija stvarnost u odnosu na nekad.

Olakšava li ta činjenica ili otežava izbor umjetničkih studija?

Izbor je težak zbog drugih razloga, a to je pitanje kakav je uopće status umjetnosti u našem društvu. Ona je marginalna djelatnost. U našem društvu biti umjetnik nema težinu. U vezi s tim, kad se netko opredijeli, mora barem unutar obitelji imati konsenzus, a onda se osoba nosi s time kako zna i umije. U nekim drugim zapadnim zemljama, umjetnost ima potpuno drukčiji status i na drukčiji način se tome pristupa.

Dopušta li naš sustav djeci da razviju svoje talente?

Mi na fakultetu već dobivamo mlade ljude koji su formirani i više-manje znaju što žele. Mogu reći da je školska satnica umjetničkih predmeta mala i da je kreativni moment na zadnjem mjestu. Sustav je postavljen prema operativnoj učinkovitosti, prema matematičko-logičkim predmetima i reprodukciji znanja. Naš sustav je jako funkcionalan, moramo se uklopiti u sustav matematičko-logičke razine.

Je li to nedostatak?

Ta činjenica oblikuje društvo. Da smo stvari postavili na drukčiji način, imali bismo drukčije društvo. Ako želimo biti društvo koje mehanički rješava stvari, mislim da jako dobro funkcioniramo. Ako želimo ljude koji promišljaju o stvarnosti i na drukčiji način se odnose prema njoj, onda vjerojatno nije. Sve ovisi o tome što želimo, odnosno što su ljudi koji su stvarali sustav odredili da ćemo mi biti. No, uvijek će se događati pojedinci koji se neće uklopiti.

Što biste bili da niste umjetnik?

Vjerojatno arhitekt.

Ipak se ne može pobjeći od senzibiliteta za umjetnost?

Meni se taj interes javio jako rano. Ključna stvar za odabir ovoga zanimanja je bila to što sam imao iznimnog profesora u osnovnoj školi. Da se nisam susreo s njim i ostvario iznimno iskustvo suradnje s njim, ja se sigurno ovime ne bih bavio. Bio bih neka druga osoba. Rad i angažman jednog nastavnika, meni je to oblikovalo život.

Čega se najradije sjećate iz studentskih dana u Veneciji?

Venecija je izniman grad, nadrealan. Ili ga voliš ili ne voliš, ne možeš biti ravnodušan. Meni je bilo iznimno zanimljivo, prije svega jer sam došao studirati u instituciju koja iz povijesne perspektive ima veliku tradiciju. Drugo, Venecija je sama po sebi kulturno bogata, ona je grad-muzej. Treća stvar je globalna perspektiva, to je mjesto u koje dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Četvrto, to je okruženje koje u sebi nosi jako puno vremena u isto vrijeme! Povijest, sadašnjost i budućnost postoje u jednom koncentriranom obliku. To je je jedno od rijetkih mjesta na planetu. Meni je bilo jako inspirativno.

Koliko je globalizacija promijenila umjetnost?

Promijenila je utoliko što se promijenila paradigma da je zapadni svijet onaj koji apsolutno i jedni diktira umjetnički senzibilitet. Pomalo se taj svijet otvara prema umjetnicima iz Afrike, Azije, Južne Amerike i raznih manjinskih zajednica koje počinju biti dio te scene. To je jako spori proces, ali u posljednjih 20 – 30 godina otvorio se na način koji nikada prije nije bio prisutan.

Relevantna umjetnost je ona koja napravi neku razliku, koja uvede nešto novo.

Je li umjetnost zbog toga na neki način evoluirala?

U globalnom svijetu gdje sebe moramo percipirati u sklopu puno veće zajednice, to je stvorilo jedan jako kompleksni pogled na stvarnost, na ljude i na život općenito. U tom smislu je sigurno podignulo letvicu.
Mi smo naviknuli kroz školski sustav pratiti nacionalnu umjetnost, povijesne reference, a kad gledamo iz globalne perspektive, to je jako malo područje. Od nas se traži da u nekim budućim školskim sustavima počnemo učiti stvari iz potpuno novih perspektiva.

Kako gledate na umjetnost u budućnosti?

Ona je potpuno nepredvidiva. Ne mogu je zamisliti, kao što ne mogu zamisliti ni budućnost društva. Ako pogledamo književna djela ili filmove koji se bave nekim projekcijama budućnosti, na kraju stvarnost iznenadi. Stvarnost zna biti puno radikalnija od onoga što možemo zamisliti.

Vrijedi li za umjetnost, kao i za sport, 20% talent 80% rad?

Kod umjetnosti je važno, kao i u sportu, imati velik osobni angažman, ali ja to ne bih pretvarao u brojke. To vrijedi za svako zanimanje kad netko pronađe neki dublji interes. Kod umjetnosti je ipak važno u jednom trenutku kroz samostalni angažman pokušati osvojiti jedan mali komadić prostora, jednu malu mrvicu koja je autentična. U umjetnički rad unijeti osobni senzibilitet, ali unijeti i cijeli svijet koji nas okružuje. Rad treba staviti u kontekst stvarnosti. Znanstvena otkrića su a priori okrenuta budućnosti, a početna točka je sadašnjost. U umjetnosti je isto, krećemo iz sadašnjosti, a gledamo u budućnost.

Umjetnika prije svega oblikuje društvo, umjetnost bez zajednice nema nikakvu funkciju.

To znači da umjetnici gledaju ispred svog vremena?

Umjetnost koju učimo uvijek jako problematizira svoje vrijeme i prostor, a onda se neka djela iskristaliziraju kao ona koja imaju univerzalnu vrijednost. Normalno da će umjetnici koji rade u 21. stoljeću raditi potpuno drukčije stvari nego oni koji su živjeli u sedamdesetim ili osamdesetim godinama 20. stoljeća ili pak nekoliko stotina godina prije. Relevantna umjetnost je ona koja napravi neku razliku, koja uvede nešto novo.

Postoji li najumjetničkiji grad na svijetu?

Danas je to vjerojatno Berlin jer ondje živi jako puno umjetnika koji su odabrali Berlin kao mjesto za život i rad. Međutim, to se jako brzo mijenja, a s obzirom na današnju situaciju, sve će se sigurno disperzirati. Ima puno mjesta na svijetu gdje se događaju fantastične stvari. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se stvari u budućnosti rješavati, nakon epidemije. Kina će vjerojatno u budućnosti postati jako važno mjesto.

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.Lorem ipsum dolor sit amet consectetur adipiscing elit dolor

IGOR EŠKINJA
Rođenje: 7. prosinca 1975., Rijeka
Zanimanje: vizualni umjetnik

Povezani članci

lovro-artukovic-razgovorihr

LOVRO ARTUKOVIĆ
Ja sam slikar, nisam aktivist

tarik-filipovic-razgovori.hr

TARIK FILIPOVIĆ
Konačno sam pustio pisca iz sebe

Bruketa & Žinić

BRUKETA & ŽINIĆ
Brend je ono što pričaju o tebi kad nisi u sobi

IDIS TURATO
Stabilnost me ne veseli

KATEGORIJE

Olivera_Baljak_razgovori

GLUMA

alen-zunic-razgovori.hr

ARHITEKTURA

ivan-djikic-razgovori.hr

ZNANOST

masa-kolanovic-razgovori

KNJIŽEVNOST

lovro-artukovic-razgovorihr

UMJETNOST

Zvjezdan Ružić Razgovori HR

GLAZBA