IGOR EŠKINJA

Što je s emocijom?

Emocija je vrlo subjektivna stvar, umjetničko djelo ne mora nužno izazvati emociju. Na primjer, matematičari koji se bave racionalnim, logičkim pristupom stvarnosti mogu određene kompleksne stvarnosti sažeti u elemente koji mogu biti na razini virtuoznih umjetničkih djela koja ne moraju prvenstveno izazvati emociju, a mogu biti vrhunska umjetnička djela. Emocija po mom mišljenju nije jedino mjerilo vrijednosti, ali naravno da se ona očekuje.

Postoji li razlika između današnjih studenata i vremena kad ste se Vi opredijelili za umjetničke studije?

Što se tiče umjetničkih studija, oni su različiti po tome što je reprodukcija znanja važna samo u nekoj početnoj fazi. Proces autorskog rada počinje u trenutku kada počinjemo propitkivati stvari, a ne kada ih apsorbiramo i apsolviramo. Taj čin uključuje ogroman osobni angažman studenta koji ne može proizvesti nijedna institucija . To je konstanta i to se nije promijenilo u odnosu na nekad. Na drugim banalnim i formalnim razinama, naravno da razlike postoje. Primjerice, današnji studenti su odrasli s ekranima, u virtualnom svijetu koji je drukčija stvarnost u odnosu na nekad.

Olakšava li ta činjenica ili otežava izbor umjetničkih studija?

Izbor je težak zbog drugih razloga, a to je pitanje kakav je uopće status umjetnosti u našem društvu. Ona je marginalna djelatnost. U našem društvu biti umjetnik nema težinu. U vezi s tim, kad se netko opredijeli, mora barem unutar obitelji imati konsenzus, a onda se osoba nosi s time kako zna i umije. U nekim drugim zapadnim zemljama, umjetnost ima potpuno drukčiji status i na drukčiji način se tome pristupa.

Dopušta li naš sustav djeci da razviju svoje talente?

Mi na fakultetu već dobivamo mlade ljude koji su formirani i više-manje znaju što žele. Mogu reći da je školska satnica umjetničkih predmeta mala i da je kreativni moment na zadnjem mjestu. Sustav je postavljen prema operativnoj učinkovitosti, prema matematičko-logičkim predmetima i reprodukciji znanja. Naš sustav je jako funkcionalan, moramo se uklopiti u sustav matematičko-logičke razine.

Je li to nedostatak?

Ta činjenica oblikuje društvo. Da smo stvari postavili na drukčiji način, imali bismo drukčije društvo. Ako želimo biti društvo koje mehanički rješava stvari, mislim da jako dobro funkcioniramo. Ako želimo ljude koji promišljaju o stvarnosti i na drukčiji način se odnose prema njoj, onda vjerojatno nije. Sve ovisi o tome što želimo, odnosno što su ljudi koji su stvarali sustav odredili da ćemo mi biti. No, uvijek će se događati pojedinci koji se neće uklopiti.

Što biste bili da niste umjetnik?

Vjerojatno arhitekt.

Ipak se ne može pobjeći od senzibiliteta za umjetnost?

Meni se taj interes javio jako rano. Ključna stvar za odabir ovoga zanimanja je bila to što sam imao iznimnog profesora u osnovnoj školi. Da se nisam susreo s njim i ostvario iznimno iskustvo suradnje s njim, ja se sigurno ovime ne bih bavio. Bio bih neka druga osoba. Rad i angažman jednog nastavnika, meni je to oblikovalo život.

Čega se najradije sjećate iz studentskih dana u Veneciji?

Venecija je izniman grad, nadrealan. Ili ga voliš ili ne voliš, ne možeš biti ravnodušan. Meni je bilo iznimno zanimljivo, prije svega jer sam došao studirati u instituciju koja iz povijesne perspektive ima veliku tradiciju. Drugo, Venecija je sama po sebi kulturno bogata, ona je grad-muzej. Treća stvar je globalna perspektiva, to je mjesto u koje dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Četvrto, to je okruženje koje u sebi nosi jako puno vremena u isto vrijeme! Povijest, sadašnjost i budućnost postoje u jednom koncentriranom obliku. To je je jedno od rijetkih mjesta na planetu. Meni je bilo jako inspirativno.

Koliko je globalizacija promijenila umjetnost?

Promijenila je utoliko što se promijenila paradigma da je zapadni svijet onaj koji apsolutno i jedni diktira umjetnički senzibilitet. Pomalo se taj svijet otvara prema umjetnicima iz Afrike, Azije, Južne Amerike i raznih manjinskih zajednica koje počinju biti dio te scene. To je jako spori proces, ali u posljednjih 20 – 30 godina otvorio se na način koji nikada prije nije bio prisutan.