IVAN ĐIKIĆ

Kako reagirate na životne nedaće i prepreke?

U životu sam naučio dvije stvari. Jedna je da čovjek mora prihvatiti život i probleme koji dolaze i druga da kroz njih mora proći, ponovno se podignuti i imati pozitivnu energiju da nastavi ostvarivati svoje pozitivne ciljeve. Stres, razne negativnosti ili tragedije ljude pogode jako duboko ostavljajući ogromne ožiljke. Svatko od nas ima tih ožiljaka. Osobno sam kod svih tih padova imao nevjerojatnu podršku obitelji, pogotovo supruge. No,  po karakteru sam veliki optimist, vjerujem da se u životu i iz najgorih gubitaka nešto može naučiti. Kad čovjek najdublje padne, kad gubi u sportskoj ili znanstvenoj utakmici, to je također prilika da nešto nauči i nađe nova rješenja za budućnost. I za takav se dobitak vrijedi žrtvovati i ponekad izgubiti utakmicu.

Spomenuli ste obitelj, je li ona za Vas nukleus društva, postoji li mogućnost da ona izgubi tu funkciju?

U današnjem hrvatskom društvu obitelj je najzdravija jedinica društva. Hoće li to tako biti i dalje, veliko je pitanje.

Mislite na Hrvatsku ili na svijet?

Sad govorim za Hrvatsku, ali i u Njemačkoj ili u Americi situacija je slična. U većini svijeta postoji obitelj kao nukleus vrijednosti koji društvo čini boljim. Kad djeca odu od kuće, u profesionalni život, tada vide koliko ima nepravdi, nejasnoća, neiskrenosti pa čak i kriminalnih radnji. To se puno manje događa u obitelji i zato mislim da je obitelj ta jedinica koja zadržava hrvatske talente. Roditelji i danas kroz školovanje puno više ulažu u djecu nego sam sustav. Čak i nakon završetka fakulteta, spona djece i obitelji još je jako čvrsta. To ponekad može biti nezdravo jer djeca ostaju u roditeljskom domu do 40. godine. To nije dobro, nije dobro da djeca toliko dugo ovise o roditeljima. Kad iziđu iz obitelji, djeca mogu pokazati svoje talente i stvoriti svoju obitelji, svoj svijet.

Odgoj je zahtjevan, koje vrijednosti želite prenijeti svojoj djeci?

Djeci treba dati puno ljubavi. Kad djeca imaju puno ljubavi, ona su sigurna. Tada mogu ostvarivati svoje talente i znaju da ih mogu pokazati sa sigurnošću. Dakle, potrebna je ljubav i potrebno je vrijeme koje moramo provesti s djecom, razgovarati o njihovim potrebama, problemima. I na kraju, moramo pustiti djecu da ostvare svoje talente, a ne im govoriti da budu ono što mi želimo. Inga i ja želimo da naša djeca samostalno ostvare svoje talente, a u nama će imati oslonac, podršku, povjerenje.

Pustili biste im njihove odabire?

Sve odabire, od osnovne škole nadalje. Vi danas djecu ne možete poslati na hobije, igranje, ako to ona ne žele. To je dobro. Društvo se podignulo do te razine da djeca imaju samostalnost od rane dobi. Na taj način vi možete djeci ponuditi, a oni biraju. Moramo im također dati podršku kad im je teško. Djeci je ponekad teško i u sportu, glazbi, baletu… Roditelji su tu da im pomognu prebroditi krize. Kad teška faza prođe, a oni ostanu i dalje u tom svom odabiru, sigurni su da je to bio dobar izbor.

Što je za Vas uspjeh u životu?

Uspjeh je ostvarivanje vaših ideala i to različitih. Možete biti stručnjak, biznismen, znanstvenik, umjetnik. Kad ostvarite svoje ideale, ono što vi želite – to je uspjeh. Zašto je uspjeh važan? Bez uspjeha je jako teško osigurati motivaciju na dugi rok. Što imate više uspjeha, ako je to zaista vaš uspjeh, to vam je veća i motivacija. Zato meni danas nije problem biti u laboratoriju od jutra do mraka jer svaki dan osjećam da živim svoj uspjeh. Takav profesionalni osjećaj zadovoljstva ima širi društveni raspon, i prenosi se i na moju djecu, moj javni i društveni angažman. I sve to me dodatno motivira. To se ne može definirati novcem. Nikada. Novac je vrlo prolazna motivacija. Ljudi misle da će imati ono što žele kad se obogate i time kupe svoje zadovoljstvo. I onda osjete prazninu uz pitanje: „Zašto sam ja samo za tim težio?“ Zato je dugotrajni uspjeh ovisan o osobnom osjećaju zadovoljstva i dodatnoj motivaciji.