STIPE BILIĆ

Bavljenje glazbom pomalo osamljuje

RAZGOVARALA: ANA MUŠNJAK; FOTO: ARHIV STIPE BILIĆ 

Što si kroz glazbu naučio o životu?

Puno sam toga naučio, ali ja još učim o životu. Glazba je neiscrpan izvor informacija i nešto što je u svojoj biti povezano sa samim životom. Ona je odraz unutarnjeg stanja. Osobno sam naučio da glazba daje posebnu notu životu. Život postaje bogatiji i otvara senzore da bolje primjećujem stvari iz svakodnevice i da sam senzibilniji za stvari za koje inače ne bih bio. To ne znači da ljudi iz drugih profesija nemaju slična iskustva, no glazba je poziv koji prije svega treba živjeti. Nikad se to ne smije odrađivati. Uvijek je to kombinacija stjecanja znanja i osobnosti. Osobnost pak prolazi kroz razne životne situacije. Glazba mi daje stabilnost, utjehu. To je neka vrsta bijega, odnosno zdravog skloništa. Čovjek uvijek otkriva to blago koje cijelo čovječanstvo ima. Nikad ga se ne može do kraja spoznati ni otkriti, ni kvantitativno, a kamo li da ulazimo u interpretaciju, otkrivanje svih slojeva i kompleksnosti bavljenja glazbom. To je jedna granica na kojoj ne mogu odrediti gdje mi počinje život, a gdje glazba. To je nešto što je meni izrazito bitno i što me oblikovalo, a to i dalje čini. Bavljenje umjetnošću, pa tako i glazbom, je uvijek suočavanje s vlastitim granicama. Kako ih znati razbiti, kako uči u zonu rizika, kako si predstaviti da je kreativni proces nešto što nema kraja, ali uvijek se vraća svom iskonu, a to je otkrivanje vrijednosti koju glazba nudi bez obzira na to o kojem je stilu riječ.

Treba naći balans između pozitivne iskrenosti i nečega što nije previše osobno, odnosno ne smijemo privatizirati djelo do kraja, iz poštovanja prema skladatelju.

Jesi li kao dijete bio povučen, možda usamljen?

Ne bih rekao da sam bio usamljen, oduvijek sam razvijao neku socijalnu mrežu. Bilo je zadirkivanja, no mislim da to svi prođu u nekim fazama. Jako sam se rano odlučio za glazbu pa je bilo nekih možda neprimjerenih komentara. No, to su bile minorne situacije.

No za pijaniste često kažu da su po prirodi povučeniji?

U nekim sam situacijama bio malo frik, čudan i sklon trenucima svjesnog ili nesvjesnog izdvajanja od vršnjaka ili pak nisam dijelio njihove temeljne opsesije. To sam uz pomoć obitelji, roditelja i kroz vlastito promišljanje i sazrijevanje iznivelirao. Točno je da bavljenje glazbom pomalo osamljuje. Puno vremena morate investirati u sebe i svoj rast. To može biti i egoistično jer ste nekoliko sati na dan posvećeni sebi. Trebaju vam mir i čista glava da spoznate svoju misiju i da vidite što s glazbom želite učiniti.

Bach je specifičan fenomen, nadvremenski, nadepohalan. Njegova je glazba apsolutna. Neki su pak rekli da je Bach anticipirao sve što se kasnije dogodilo tijekom glazbene povijesti.

Jeli istina da svaki klavir ima svoj zvuk? Imaš li ti neki omiljeni instrument?

Slažem se da svaki instrument ima svoj određeni specifikum iako su oni danas u tvorničkim procesima dosta ujednačeni. Stari instrumenti nastajali su u manufakturama i mogao se osjetiti pečat određenog graditelja instrumenta. Time sam se dosta bavio, mogu reći da mi je strast sviranje na starim instrumentima. Mislim da ti instrumenti, više od suvremenih koji zadovoljavaju jedan određeni standard, otkrivaju nešto od individualnosti i nešto od specifične epohe. Nikad nisam bio izbirljiv kad je instrument upitanju. Kod kuće još imam svoj Petrof koji redovito održavam i koji je u dobrom stanju za studiozno vježbanje. Imam i druge mogućnost u slučaju snimanja ili priprema za natjecanje. No ne želim da mi to bude prepreka u smislu traženja izričaja. Naravno da bi bilo poželjno da je instrument što bolji. No imaginacija i želja da se stvori zvuk iz svakog instrumenta, pa bio on i neoptimalan, velika je odlika dobrog umjetnika. Pedagozi su me od malena poticali i tumačili mi da treba stvoriti nešto – gotovo ni iz čega.

Je li koncentracija ključna za vrhunskog pijanista?

Bilo bi poželjno da ste prisutni u datom trenutku, što ne znači da ne može biti povremenih smetnji ili da ta koncentracija povremeno ne padne. Osobno pokušavam u svakom trenutku svoje izvedbe pred publikom biti prisutan dušom i tijelom.

Imaš li neki psihološki trening?

Taj psihološki trening počinje od prvog trenutka pristupanja skladbi. To ide i kroz tzv. prosviravanja, sviranja pred određenim ljudima. Dobro je imati etape pripreme. Prakticiram sviranje pred ljudima koji me kritički saslušaju i daju svoj dojam kao profesionalci, ali i publika. Jako je teško sebe objektivno sagledati i objektivno čuti.

Kako reagiraš na kritiku?

Različito. Neću biti licemjeran i reći da me loša kritika ne pogađa iako nikad nisam doživio titanic kritiku. Znao sam doživjeti neke općenite primjedbe na svoj način i stil sviranja. Uvijek sam to nastojao sagledati u određenom kontekstu. Vodim se time da istinsku kritiku mogu dati ljudi koji prate nečiji rad malo duže i koji su benevolentni u toj kritici te žele i utjecati na tog umjetnika. Kritika može biti dobar poticaj. Nekad su mi teško znale pasti primjedbe mentora koje u tom trenutku nisam razumio jer nisam bio dovoljno zreo.

Je li točno da onaj tko dobro svira Bacha može reći da zna svirati klavir? Kako ti stojiš s Bachom?

Volim svirati Bacha. Mislim da imam neku posebnu povezanost s njim. Bach je specifičan fenomen, nadvremenski, nadepohalan. Njegova je glazba apsolutna. Neki su pak rekli da je Bach anticipirao sve što se kasnije dogodilo tijekom glazbene povijesti.

Je li on napravio najveću revoluciju u glazbi?

Teško mi je to ocijeniti.

Ali velik je njegov utjecaj?

On je općenito neprikosnoven kamen temeljac cijele klasične literature. Ne znam je li ikada bio veći konsenzus skladatelja o kvaliteti nekog umjetnika kao što je to u Bachovu slučaju.

Bavljenje umjetnošću, pa tako i glazbom, je uvijek suočavanje s vlastitim granicama.

Što te kod njega impresionira?

On je vrlo intiman u nekim elementima, a opet nam ostaje tajna. U svojoj kombinatorici, savršenstvu kao da je osoban i neosoban u isto vrijeme i nuka te da uđeš u njegov duktus, razumijevanje, genijalnost. Kao da nemaš puno prostora izraziti sebe, a opet kad se uđe u taj njegov kolosijek i njegov specifični jezik, uspijevaš naći elemente osobne ekspresije gdje on navještava generacije koje dolaze. Oduševljava me što nikad nije ušao u krajnju artificijelnost ili maniričnost, kao što je slučaj kod nekih drugih baroknih umjetnika. To je pravo čudo koje do kraja života možemo analizirati i meditirati nad time.

Mnogi su glazbenici rekli da ih sviranje približava Bogu. Kakvo je tvoje iskustvo?

Mogu to potvrditi iz svog iskustva. Moj je prvi javni nastup bio u samostanu na Drenovi u Rijeci. Imao sam pet godina. Redovito sam svirao u crkvi u sklopu liturgije, a imao sam i koncerte u crkvi. Volim svirati u crkvi. Smatram da glazba ima sposobnost pobuditi tu težnju u čovjeku koji je po sebi sklon traganju za Bogom. Smatram da svi ljudi imaju tu sklonost, ali se ona različito manifestira.

Povezuje li ih možda misterij?

Puno sam o tome razmišljao, ali mi je ponestalo odgovora. Teolozi su govorili da je Bog i blizak i dalek. U kršćanstvu nam je blizak u Isusu Kristu. Smatram da nam kroz glazbu i umjetnost Bog progovara na poseban način, kroz karizmatičnost umjetnika. Uvjeren sam da je ta osobnost i okrenutost umjetničkog stvaranja prema osobnom izrazu u zapadnoj glazbi produkt i tog kršćanskog, personalističkog svjetonazora i personalnog poimanja Boga. To je naravno subjektivno pitanje i svatko ima svoj odgovor pa on može biti i indiferentan. Siguran sam da mnogo umjetnika crpi snagu iz neposrednog bavljenja duhovnošću. Iako je u posljednje vrijeme ta duhovnost uglavnom vezana uz Istok. To je stvar osobnog izbora. Ja iz kršćanskog uvjerenja nastojim prožeti i svoje bavljenje glazbom.

Je li važno na pozornici, pred publikom, biti autentičan?

Točno, iako se u posljednje vrijeme korigiram. Treba naći balans. Ako je čovjek previše iskren u autentičnosti i ako se previše ogoli, što bi netko mogao nazvati duhovnom prostitucijom, može se iscrpiti. Mislim da treba biti prisutan element artificijenlnosti, sceničnosti, uživljavanja u ulogu performera. Kod pjevača je to osobito izraženo, a manje kod nas instumentalista. Instrumentalist mora dosta impregnirati svoj svijet mašte jer nema riječi, nema predložak. Mi reflektiramo ono što jesmo, ali ako interpretiramo glazbu nekog skladatelja, mi nastojimo to svoje viđenje prilagoditi i dovesti do tajanstvene vizije skladatelja. Tu uvijek postoji opasnost da ja kao interpret zloupotrijebim djelo. Freud je jednom dobro rekao da se mi podsvjesno želimo obračunavati sa svojim strukturama kroz interpretaciju umjetničkih djela. Treba naći balans između pozitivne iskrenosti i nečeg što nije previše osobno, odnosno ne smijemo privatizirati djelo do kraja, iz poštovanja prema skladatelju.

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.Lorem ipsum dolor sit amet consectetur adipiscing elit dolor

(8.4.2021.)

STIPE BILIĆ
Rođenje: 9. lipnja 1992., Rijeka
Zanimanje: pijanist

Povezani članci

Dunja Vejzović

DUNJA VEJZOVIĆ
Jedan život nije dosta

Zvjezdan Ružić Razgovori HR

ZVJEZDAN RUŽIĆ
Nisam ja lik od tapšanja

ZORAN PREDIN
Umjesto diplome, napravio sam bend

Davor-Gobac-razgovori.hr

DAVOR GOBAC
Za praf, ja volim svoj posel

KATEGORIJE

Olivera_Baljak_razgovori

GLUMA

alen-zunic-razgovori.hr

ARHITEKTURA

ivan-djikic-razgovori.hr

ZNANOST

masa-kolanovic-razgovori

KNJIŽEVNOST

lovro-artukovic-razgovorihr

UMJETNOST

Zvjezdan Ružić Razgovori HR

GLAZBA