Maša Kolanović
Odrastala sam okružena knjigama
RAZGOVARALA: ANA MUŠNJAK; FOTO: ANTO MAGZAN
Postoji li neki književnim lik s kojim se možete poistovjetiti, koji Vam je najbliži?
Puno je književnih likova u kojima mogu prepoznati barem neki djelić sebe. S druge strane, profesionalno bavljenje književnošću kod mene je deformiralo optiku čitanja. Moj mozak je uvijek u niskom startu za neku analizu, usporedbu, uočavanje konstrukata i obrazaca od kojih su likovi građeni. Sve se to događa na štetu emocionalnog poistovjećivanja s likovima. Jednom riječju, kod mene više nema nevinog čitanja. No, dogodi se, doduše rijetko, da me neki tekst povuče, emocije me preplave, a analitički dio makar na tren iscuri u crnu rupu… Zadnji put mi se to dogodilo s tetralogijom ”Genijalna prijateljica” Elene Ferrante. Čitanje Ferrantice utišalo je onaj analitički dio i emocije su skakale s Lille na Elenu. Čak više od poistovjećivanja s glavnim junakinjama, mogla sam se poistovjetiti s dinamikom njihova prijateljstva i svim emocijama koje proživljavaju: od nadmetanja, ucjene, zavisti sve do ni s čim mjerljivom podrškom zbog čega tetralogiju, uz ostalo, možemo tretirati i kao pisani spomenik upravo toj kvaliteti ženskog prijateljstva koju ne može nadomjestiti niti jedan dugi odnos.Nemali broj pisaca svjedoči kako nisu baš bili sretni tijekom odrastanja. Kakvo je Vaše iskustvo?
Ne mogu to potvrditi. Proživjela sam ga u vrlo društvenoj atmosferi u vremenima kada su se djeca bez straha i nadzora čoporativno igrala ispred zgrade, kada je bilo manje stvari i ekrana, a više druženja. Naravno, nije sve uvijek bilo cvijeće. Nikada nisi zaštićen od grubosti i povreda drugih što je, vjerujem, sastavni dio svakog djetinjstva. Bio je i rat, ali na tom prostoru nije bilo većih neposrednih tragedija i djetinjstvo pamtim kao iskričavo vrijeme beskonačne igre po novozagrebačkim pločnicima.Koliko su Vaša obitelj i okruženje utjecali na odabir zvanja?
Odrastala sam okružena knjigama. Mama i tata su povjesničari pa sam uvijek gledala roditelje kako tipkaju na mašini, kasnije sjede za kompjutorom, pišu i proučavaju. U ranom djetinjstvu, meni se to sve činilo dosadnim, napornim i pomalo nerazumljivim. Za mene je svijet igre i popularne kulture, ulice i televizije bio puno privlačniji… No, negdje u srednjoj školi sam uvidjela važnost i dubinu književnosti i filozofije, tad kao da se dogodio neki obrat. Onda sam tek počela otkrivati i knjige u obiteljskoj biblioteci. Književnost i filozofija su mi najbolje išli u školi i pred kraj gimnazije sam jasno znala da želim studirati književnost i na to stavila sve karte, nije bilo plana B.Smatrate li sebe feministicom i kako gledate na feminizam 21. stoljeća, što su njegove karakteristike ili bi trebale biti?
Apsolutno. I mislim da bi svi ljudi koji se zalažu za ravnopravnost to trebali biti. O feminizmu, prije njegovim pojavnostima u 21. stoljeću, ne možemo govoriti u jedinstvenom smislu, on je heterogen i nerijetko proizvoljno tumačen. U 21. stoljeću definitivno ga je obilježilo koketiranje s popularnom kulturom što ga je s jedne strane učinilo široko rasprostranjenim i pristupačnijim, ali ga je i otupjelo, pripitomilo i odvelo u konzumerističke vode. Feminizam će se tako naći na šljokičastim majicama, bit će ga puna usta svagdje, ali feministička borba u svakodnevici je puno surovija i ozbiljnija. Koliko je samo još umivene neravnopravnosti i šovinizma, čak i u visokoobrazovanim i tzv. kultiviranim miljeima, podcjenjivanja i nasilničkog ponašanja prema ženama, sve do osnovnog prava na izbor u odlučivanju o vlastitom tijelu koje pogađa sve žene bez obzira na njihov obrazovni status, klasu ili rasu. Kao što pravo o odlučivanju o vlastitom tijelu nismo dobile pukom inercijom povijesti, tako ne smijemo skrštenih ruku gledati kako nam se ono pokušava oduzeti.Za knjigu „Poštovani kukci i druge jezive priče“ dobili ste nagradu EU-a. Nagrade su uvijek priznanje, ali imate li od nje i neke konkretne koristi, pri čemu ne mislim samo materijalne?
Ova nagrada vrlo konkretno potiče književno polje: od autora, izdavača do prevoditelja u sklopu projekta ”Kreativna Europa” preko kojeg inozemni izdavači i prevoditelji imaju mogućnosti dobiti poticaje za prijevod nagrađenih naslova.Je li ulazak Hrvatske u Europsku uniju pozitivno utjecao na kulturne djelatnike i institucije i ako jest, kako se to očituje?
Sigurno je više dostupnih sredstava, veći protok ljudi i kapitala vezanog uz kulturu, ali opet nemojmo se zanositi time da se kultura razvija samo ovim stimulacijama odozgo. Potrebno je puno veće infrastrukturno ulaganje i rad na široj bazi: od obrazovnog sustava na svim razinama do same svakodnevice da bismo vidjeli progresivan učinak kulture na društvo.Profesorica ste na fakultetu. Čime Vas mladi čovjek može oduševiti?
Kreativnošću i predanim radom. Inicijativom da nesebično ulože svoje vrijeme u rad za opće dobro i razmišljanjem izvan uskih, pragmatičnih okvira studija. Znam isto tako da to danas i nije lako mladim ljudima jer su okolnosti na tržištu rada puno brutalnije.Mnogi ljudi koji se na bilo koji način bave pisanjem kažu da ono ima i terapeutski učinak. Možete li i Vi to reći za sebe?
Ne bih to, barem ne u svojem slučaju, nazvala terapeutskim učinkom. Puno toga u pisanju čovjeka zapravo uznemiruje i iscrpljuje, ali svakako jest veliko zadovoljstvo kada se uspijete izraziti, dati sve od sebe u oblikovanju neke ideje i emocije i posebice ako to čitatelji prepoznaju.Što sve možete komunicirati bez riječi?
Volim crtanje, fotografiju i glazbu. No, iako manipulativne, lažljive i arbitrarne, riječ su za mene još uvijek najpreciznije oruđe u svakodnevnoj komunikaciji.Riječi su za mene još uvijek najpreciznije oruđe u svakodnevnoj komunikaciji.
Kakav je osjećaj kad završite knjigu?
S jedne strane, osjećam olakšanje što je još jedna bitka završena, ali i prazninu što je odjednom nestalo nešto što me intenzivno zaokupljalo neko vrijeme. Iako završetak knjige nije neki oštar rez, knjigu nikako da pustite i uvijek nešto dorađujete, a i jednom kad je objavljena, možda je za vas priča gotova, ali njezin javni život tek počinje.Puno toga u pisanju čovjeka zapravo uznemiruje i iscrpljuje.
Bili ste nedavno u Americi, početkom ove godine, kakvi su Vaši dojmovi? Kako je Amerika disala u doba Trumpa, vidi li se veliki utjecaj njegove politike?
Amerika je golema pa je teško, posebice meni kao posjetitelju, dati neku preciznu dijagnozu po tom pitanu U svojim posjetima Americi redovito boravim u velikim gradovima u kojima vlada kapital pa predsjednik ovaj ili onaj neće to puno izmijeniti. Svejedno, Trumpova retorika, političke odluke i bahate simboličke geste, ne samo da su tištile mnoge ljude slobodarskih nazora, nego su stvorile brojne konkretne probleme mnogima, posebice kada je riječ o migracijskoj politici. A nemiri kojima smo svjedočili zadnjih dana njegove vladavine samo su potvrdili o kakvom je skrajnutom političaru i rubnoj ličnosti riječ.U svojim djelima kritizirate kapitalizam, njegove temelje, potrošačko društvo. S druge strane, brat vam je poznati analitičar u američkoj investicijskoj banci JP Morgan, mnogi ga zovu guruom, bogom, kako vas dvoje funkcionirate?
U mnogim stvarima moj brat i ja razmišljamo drukčije. No zato se trudimo da u ono vrijeme koje provodimo skupa, a koje je rijetko i dragocjeno s obzirom na to da živimo na dva različita kontinenta, tražimo teme i aktivnosti koje su nam zajedničke, a toga srećom ima i u tome uživamo.Što biste htjeli prenijeti svojoj kćeri, koje vrijednosti?
Voljela bih prije svega da bude dobar i pošten čovjek, da bude emancipirana i ima svoj kruh u rukama te da svojim trudom i ulaganjem u obrazovanje stekne za to uvjete.(25.2.2021.)
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.Lorem ipsum dolor sit amet consectetur adipiscing elit dolor
John Doe Tweet
MAŠA KOLANOVIĆ
Rođenje: 19. studenoga 1979., Zagreb
Zanimanje: spisateljica
Previous
Next
Povezani članci
KATEGORIJE