VLATKO ŠTAMPAR

Dakle, nakon završenog fakulteta zaposlili ste se kao arhitekt?

Nakon faksa sam godinu dana radio na crno. Taman su bile legalizacije. Crtanje, mozak na pašu i super zarada. Nakon toga sam radio dvije godine u uredu. Genijalan mali ured, super šefica, suradnici, projekti. Idealan ured da shvatim da to nije za mene. Nisam imao koga okriviti za to što svako jutro osjećam tjeskobu. Šefica i svi ostali u uredu znali su za stand up, dolazili su na nastupe. Mogao sam gurati jedno i drugo, bili su dosta fleksibilni. Ali šefica je kužila sve i prije nego što sam dao otkaz.

Kako su reagirali Vaši najbliži?

Znali su već da sve ide prema tome. Svi osim bake su mi podrška. Baka je zapravo isto podrška, ali mora svako toliko spomenuti: „Kako možeš arhitekturu ostaviti? Mogao si bit gospon čovjek.“ Ali mislim da to ima veze s generacijskom razlikom. Pokazivao sam joj neke nastupe, zabavno joj je.

Roditelji su Vam podrška?

Da. Trebalo je vremena, ali kao i svi dobri roditelji podržavaju dijete kad vide da radi nešto što ga usrećuje. Normalno da je mama danas ponosna kad dođem doma i napunim dvoranu.

Jedna od tema u posljednjoj predstavi je laž kao dio naše svakodnevice?

Nije bila neka namjera. Lajt motiv cijelog showa je da zbog tehnologije svi muljaju i lažu. Stvar koja danas najviše može zabezeknuti je da je netko dobar, iskren. Čudno nam bude kad je netko nešto dobro učinio. Vrtiš sto scenarija zašto je čovjek dobar i koje su mu skrivene namjere. Čini mi se da sve više i više ljudi lažu i kenjaju. Laž je naporno pratiti. Sjećam se tog laganja u vezi ocjena. (smijeh)

I Vi se dodirujete neiscrpne teme muško-ženskih odnosa. Je li teško dati u tome nešto novo?

Mislim da je svaka tematika već negdje izvedena, ali to je varijanta. Super je i zabavna ako je fora moja jer nitko nema identično moje sjećanje. Ako to mogu povući iz svog sjećanja i uspijem ljudima pokazati kako sam se osjećao, tada je to unikatna i friška dobra fora. To su stvari s kojima se ljudi mogu poistovjetiti. Ali, mora biti zapakirano na malo drukčiji način. No, zapravo smo u životu svi imali slične probleme. Ljudi se smiju komičaru, smiju se forama, ali njemu. To je stvar kod stand upa koja je najbolja i prokleta. Ne možeš lagati. Sat i pol sam gore na pozornici. Najlakše je biti autentičan.

Mislite li da muškarci danas gube muževnost kao što spominjete u svojoj predstavi?

Apsolutno. Mislim da ćemo za sto do dvjesto godina svi biti isti. Mislim da ćemo na aplikaciji vidjeti jesmo li muško ili žensko. Sve su manje razlike. Moj deda je bio muško i frajer, ali ne znam je li to zato što je dio te generacije ili zato što je sa sela. Činjenica je da su ljudi sve pekmezastiji, svi smo doma na mobitelima.

Možda nam je predobro?

Istina je. Postoji ona izreka: „Teška vremena stvaraju jake ljude. Jaki ljudi stvaraju dobra vremena. Dobra vremena stvaraju slabe ljude. Slabi ljudi stvaraju teška vremena.“

Koji su Vam uzori?

Robin Williams mi je jedan od najboljih. S vremenom sam pohvatao nekoliko komičara koji su mi dragi. Puno ih je. Ako vidim neku foru kod tih komičara koju sam i sam spremio, moram je maknuti. Ako je netko prepozna, mislit će da sam ukrao foru, a onda će misliti da sam ukrao sve fore. Ako nešto mrzim na ovom svijetu, to je plagiranje i krađa. Kod komičara su mi super sitnice. Kod Williamsa mi je odlična brzina. On je znao uzeti neku foru od drugog pa je prepraviti, ali davao je 100 posto energije. Kod nekog drugoga mi je super brutalna iskrenost i pričanje o stvarima o kojima se ja još ne usuđujem.

Smeta li Vas politička korektnost? Toga u stand upu nema ili?

Mislim da se od svega može napraviti fora i da se ljudi smiju koliko god stvar bila osjetljiva. Treba pametno ući u materijal. Neke stvari bolje prođu u Rijeci nego u Čakovcu. Nisam se nikad cenzurirao.

Ugrožava li politička korektnost slobodu i je li ponekad licemjerna?

U prošlom nastupu sam spomenuo da je netko peder pa su mi to neki zamjerili. Ali ja to govorim od osnovne škole i ne mislim da je to nešto loše. Nikad nisam govorio pripadnik populacije gay orijentacije. Ljudi su sve osjetljiviji. Super je što stand up nije na internetu gdje to eksplodira. Svi imaju mišljenje, svi su jako osjetljivi i svi su borci za prava.

Biste li se mogli našaliti sa Židovima, u smislu nekih stereotipa?

Da, ako je fora dobra, napravljena iz nekog kreativnog ugla. Mogu se napraviti fore na stereotipe i predrasude bez problema, da su nosati i škrti. Ali, to je već petsto puta napravljeno, mora biti malo drukčije zapakirano. Svašta se može, ali mora biti dobro osmišljeno. Nema smisla govoriti pola sata o pedofiliji. Nekima je problematična i fora da Hitler nije nikad došao loše volje na posao. Nije to fora da je Hitler super, nego je on simbol zla. To je bio najbolji primjer loše osobe. On je sinonim za zlo, ali netko je osjetljiv.

Puno nastupate u regiji, ne samo u Hrvatskoj. Postoje stereotipi da Hrvati nemaju smisla za humor, za razliku od Srba. Kakvo je Vaše iskustvo?

Istina je. Mislim da su Srbi slobodniji i otvoreniji i da imaju manje cenzure. U Srbiji je stand up scena mlađa od Hrvatske, a već su na televiziji, imaju kvizove, latenight. Mislim da ljudi u Hrvatskoj imaju smisla za humor. Ne vidim razlike u nastupima između Hrvatske i Srbije, u Sloveniji su malo osjetljiviji. Najmanje smo se poklopili u Bosni. Tu je najveća razlika u mentalitetu. Stvarno sam se trudio i dao sam sve od sebe, ali to je pola od onoga kako inače ta priča može proći. Mimoišli smo se u stilu, ne poklapamo se.

Kod Vas nema političkih tema. Je li to zato što Vas ne zanimaju ili nemate osjećaj za politiku?

Nula (smijeh) i jedno i drugo. Uvijek sam razmišljao kako će me politika početi zanimati kad budem odrastao, ali to se nije dogodilo. Osjećam da me političari sve više živciraju. I to je sve.